O zelenoj karti

Povijest

U siječnju 1949. godine organizirana je jedna od prvih konferencija europskih osiguravateljskih organizacija s ciljem da se u budućnosti uspostavi Međunarodni sustav obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (sustav "zelene karte"). Na ovoj konferenciji izražena je potreba osnivanja stalnog odbora koji bi predstavljao sve nacionalne urede u sustavu zelene karte. Sukladno navedenom, osnovano je Vijeće Zavoda. Prva službena plenarna sjednica Vijeća Biroa održana je u studenom 1951. godine. Tada su Vijeće Biroa predstavljale: Belgija, Čehoslovačka, Danska, Francuska, Grčka, Irska, Velika Britanija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Finska, Švicarska, kao i Švedska. Na sastanku Vijeća biroa Nacionalni biroi dogovorili su konceptualno važna pitanja u implementaciji sustava "Zelene karte", te je 1953. siječnja 1. godine sustav "Zelene karte" u potpunosti implementiran.

Ciljevi

• Osigurati zaštitu vlasnika vozila u inozemstvu u odnosu na štetu prouzročenu trećoj osobi u prometnoj nesreći uzrokovanoj krivnjom vozača vozila (u daljnjem tekstu – TPU).
• Osigurati imovinske interese žrtava RTA u inozemstvu iu zemlji prebivališta osobe koja je pretrpjela RTA.
• Izbjegnite potrebu da vozači sklapaju ugovor o graničnom osiguranju prilikom prelaska granica zemalja u kojima je na snazi ​​sustav obveznog osiguranja od građanske odgovornosti.

Sustav se temelji na osnivanju posebne strukturne jedinice – Nacionalnog ureda – u svakoj zemlji sustava zelene karte, koji je odgovoran za postupanje u slučajevima štete uzrokovane PRT-om vozila iz drugih država u vlastitoj državi te koordinira naknade štete prouzročene PRT-om vozila iz vlastite države u inozemstvu. Organizacija koja predstavlja sve nacionalne urede sustava zelene karte je Vijeće ureda.